Vlada Crne Gore proširila je spisak zagađivača kojima je dozvolila da do 1. januara 2018. godine nekontrolisano zagađuju životnu sredinu, pa se izmjenom i dopunom programa usaglašavanja pojedinih privrednih grana sa Zakonom o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine našlo i preduzeće DOO „Kovačnica u stečaju“. Prema prethodnom programu, „Kovačnice“ nije bilo na spisku izuzetih zagađivača. Suprotno standardima iz oblasti zaštite životne sredine i ekologije, Vlada je aminovala štetu koju po prirodu i živote građana čine „Pantomarket u stečaju – Svinjogojska farma“ Spuž, „Toščelik“ Nikšić, „KAP u stečaju“ Podgorica, Termoelektrana (TE) Pljevlja i „Kovačnica“ Podgorica.
Izmjenama Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine koje su usvojene prošle godine, najvećim zagađivačima je produžen rok do 1. januara 2018. godine da pribave integrisanu dozvolu, bez koje, očito samo na papiru, nije dozvoljen rad postrojenja čije aktivnosti mogu biti štetne po životnu sredinu. Prije izmjena zakona, sva ova preduzeća su nesmetano radila bez navodno obavezne dozvole i nakon postavljenih im rokova, a da za to nijesu snosila nikakve sankcije. Tako je na primjer rok za pribavljanje integrisane dozvole Svinjogojskoj farmi bio jul 2013, nikšićkoj Željezari jul 2014, a KAP-u i TE januar 2015. godine. Nakon što nijesu pribavili neophodnu dozvolu, Vlada se poturdila da učini ustupak najvećim zagađivačima pa im je primarno htjela omogućiti da o integrisanoj dozvoli ne misle do 1. januara 2020. godine. Pod pritiskom javnosti naknadno su predložili izmjene zakona kojima je rok za pribavljanje dozvole produžen do 2018.
KAP-om i Kovačnicom upravlja nikšićka kompanija Uniprom, čiji je vlasnik Veselin Pejović, po osnovu ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji. Toščelik je vlasništvo turske kompanije koja je kupila Željezaru za nešto više od 15 miliona eura. Vlasnik TE Pljevlja je Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), koja se nalazi u većinskom vlasništvu države i italijanske kompanije A2A.
Funkcioner Demokratske narodne partije (DNP) i poslanik Demokratskog fronta (DF) Vladislav Bojović kazao je za „Dan” da se Vlada, umjesto da preko svojih inspekcijskih organa striktno sprovodi zakone i kažnjava zagađivače, dosjetila da legalizuje nastavak trovanja crnogorskih građana od strane najvećih industrijskih zagađivača.
– Ovaj potez Vlade je jedan od onih koji navode na sumnju da je privatizacija takozvane krupne industrije u Crnoj Gori sprovedena uz visoku korupciju i debelo ugrađivanje pojedinaca iz vrha vlasti. Po svemu sudeći, u to ugrađivanje je uračunata i preuzeta obaveza vladajućih struktura da tolerišu novim vlasnicima privrednih subjekata drastično kršenje zakona i krivična djela protiv životne sredine i zdravlja građana – ocijenio je Bojović.
On smatra da su nosioci vlasti više puta pokazali da im zdravlje običnih građana ne znači ništa i da za njih nema nikakvu vrijednost.
– O tome ubjedljivo govori ekološka situacija u Pljevljima koja se iz godine u godinu pogoršava, ali i na drugim mjestima širom Crne Gore. Samo divlje deponije industrijskog otpada Rudnika uglja i Termoelektrane u Pljevljima, koje su bukvalno zaustavile jedini put za protok čistog vazduha, dovoljne su da tužilaštvo pokrene istragu i utvrdi krivičnu odgovornost odgovornih lica. Međutim, kako vidimo, tužilaštvo uporno izbjegava da djeluje u ovoj oblasti, i prosto kao da ignoriše postojanje poglavlja krivičnog zakonika u kome su definisana krivična djela protiv životne sredine i zdravlja građana – naveo je on.
Izvršni direktor Ekološkog pokreta „Ozon” Aleksandar Perović upozorava da je ogromna ekonomska i ekološka šteta koja nastaje zbog ustupaka države prema industrijskim zagađivačima. On podsjeća da je Svjetska banka dala 50 miliona eura za sanaciju nekih „crnih“ tačaka u Crnoj Gori, napominjući da se ta cifra odnosi na saniranje samo jednog dijela.
– To dovoljno govori o tome koliko to košta – kaže Perović za „Dan“.
On ističe da je država na ovom primjeru još jednom pokazala nemoć da sprovede zakone koje je donijela.
– Neke od tih firmi nijesu ni krenule u proces pribavljanja integrisane dozvole, iako je to trebalo učiniti znatno ranije nego što je bilo definisano rokovima. S obzirom na to da se na spisku nalaze i nova preduzeća, po nama nije nikakav znak da će država i ovoga puta ispoštovati zakone jer koliko vidimo KAP, Željezara i TE nastavljaju na isti način bez neke velike želje da integrisanu dozvolu pribave na vrijeme. Ako država ne bude proaktivna i ako već sada ne stavi do znanja industrijskim zagađivačima da je integrisana dozvola neophodna, te tri godine će vrlo brzo proći, pa ćemo opet vjerovatno imati neku izmjenu i dopunu zakona i u stvari ništa se neće desiti – smatra Perović.
On ističe da industrijski zagađivači treba da budu svjesni toga da u Crnoj Gori treba da funkcionišu kao i u svim zemljama u svijetu, a to je da prilikom procesa proizvodnje poštuju standarde iz oblasti životne sredine.
– S obzirom na to da je riječ o zastarelim, prljavim tehnologijama mislimo da će biti teško najvećim industrijskim zagađivačima da dođu do integrisanih dozvola. Sve će se svesti na izradu nekih elaborata i rješenja na papiru i sumnjam da će njihovi vlasnici izdvojiti sredstva da ispoštuju sve standarde – naveo je Perović.
Po zakonu, bez integrisane dozvole nije dozvoljen rad postrojenja čije aktivnosti mogu biti štetne po životnu sredinu.
Njenim izdavanjem se podrazumijeva da je proizvođač uskladio svoj rad sa ekološkim standardima.
A.T.
Pljuštale i žalbe
Na spisku preduzeća koja je trebalo da svoj rad usklade sa Zakonom o sprečavanju i kontroli zagađenja bilo je i postrojenje Alu-lajn Mojkovac, koje je dobilo IPPC dozvolu (integrisana dozvola) od lokalne samouprave, dok su Polieks Berane i Livnica GATI Nikšić odlukom Vlade iz decembra 2013. uklonjeni iz programa.
Postrojenje KAP-a predalo je zahtjev za dobijanje dozvole, ali je vraćen zbog nepotpune dokumentacije i zbog procesa privatizacije te kompanije. Željezara Nikšić nije u zakonskom roku predavala zahtjev za izdavanje integrisane dozvole nadležnom organu, što nije uradio ni Pantomarket – svinjogojska farma u Spužu. Dokumentaciju za izdavanje dozvole podnijela je i TE Pljevlja, ali je takođe vraćana zbog nepotpune dokumentacije. Ova kompanija je državi upućivala i molbu za produženje roka za dopunu zahtjeva za integrisanu dozvolu jer su „u toku aktivnosti glavnih akcionara (Država Crna Gora i kompanija A2) oko odlučivanja o projektu novog bloka TE „Pljevlja“ II na postojećoj lokaciji“.
TE se u svom zahtjevu prema nadležnima pozvala i na odluku Ministarskog savjeta energetske zajednice iz oktobra 2013. o primjeni Direktive 2001/80/EC o ograničenju emisija određenih zagađivača u vazduh od strane velikih postrojenja za sagorijevanje. Prema toj odluci, u periodu 2018. do 2024. instalacijama poput postojećeg bloka TE Pljevlja moglo bi da bude dodijeljeno izuzeće od poštovanja graničnih vrijednosti emisija (sumpor oksida i oksida azota) pod uslovom da operater instalacije najkasnije do 31. decembra 2015. podnese nadležnom organu pisanu izjavu da neće raditi duže od 20.000 radnih sati, počevši od 1. januara 2018. i najkasnije do 31. decembra 2023. godine.